Domovina činčila su južnoamerički Andi. Početkom 20. vijeka donijete su u SAD i Kanadu, gdje za kratko vrijeme postaju popularni kućni ljubimci. U Evropu dolaze tek sredinom prošlog vijeka.
Uzgoj i držanje činčila podrazumjeva posjedovanje prostora koji mora biti čist, suh i prozračan. Uzgoj je jednostavan a zahtijeva malo prostora i vremena. Zbog izuzetno gustog krzna, ne preporučuje se držati kavez sa činčilama na temperaturi višoj od 25ºC. Treba izbjegavati promaju i direktnu sunčevu svjetlost. Kavez kao i posude za vodu i hranu nikako ne smeju biti od plastike, jer će ih činčila pregristi. Pošto su činčile noćne životinje, u kavez možete staviti i kućicu, kako bi se tokom dana mogle odmarati u njoj. U kavez svakako stavite i grančice voćaka (jabuke, kruške, lešnik) za grickanje, kao i kupovne "grickalice" i igračke. Čišćenje je potrebno vršiti svakih sedam dana.
Svakodnevna njega podrazumjeva kupanje u pijesku,
hranjenje i pregled životinja. Činčile se ne smiju kupati u vodi jer bi se na
taj način uklonila prirodna ulja iz krzna koja im štite kožu i pomažu u
regulaciji tjelesne temperature. Zato se, umjesto u vodi, činčile kupaju u pijesku.Južnoamerička činčila je biljojed i hrani se specijalnom briketiranom hranom za činčile. Svaka činčila dnevno pojede 20-25 gr. briketa. Preporučljivo je jednom nedjeljno davati komadić jabuke i sijeno koje mora biti potpuno suho, kvalitetno i bez plesni. Životinje zahtijevaju sviježu vodu koja im se daje putem sistema za pojenje.
Činčila je vrlo otporna životinja ali traži pravilnu ishranu, dobre uslove i njegu. Najčešći problemi koji se javljaju kod činčila su crijevne infekcije i gljivična oboljenja. Ovi problemi uzrokovani su nepravilnom ishranom i nedostatkom cirkulacije vazduha.
S obzirom na cijene koje njeno krzno postiže,NAŽALOST milioni činčila se danas uzgaja u zatočeništvu. Međutim, iz istih razloga, danas je u prirodi vrlo rijetka.
Srećom u posljednje vrijeme situacija se promijenila u korist ovih preslatkih životinjica. Donošenjem zakona, kako u Zapadanoj Evropi tako i kod nas, najstrožije je zabranjeno ekonomsko iskorišćavanje činčila. Na žalost većina ljudi, čak i onih koji su vlasnici, nemaju veliko znanje o njima.
Geografsko poreklo je Južna Amerika, tačnije planinski
masivi Anda i Kordiljera, koji se prostiru kroz Boliviju, Čile i Argentinu.
Činčile ne posjeduju lojne niti
masne žljezde, zbog čega nema ni neprijatnog mirisa. Za razliku od ostalih
sisara kod kojih iz korjena raste jedna dlaka, kod činčila iz korena raste
50-60 dlačica. Zahvaljujući odsustvu pomenutih žljezda, krzno nikada nije
priljubljeno uz tijelo, već stoji uspravno. Debljina dlake je i do deset puta
manja nego kod većine drugih krznaša. Sve su to faktori koji označavaju da je
njihovo krzno najkvalitetnije što je dovelo do ogromne potražnje za njim.
Prvobitno su držane samo zbog krzna, međutim zahvaljujući neodoljivo ljupkom
izgledu postale su omiljeni kućni ljubimci širom svijeta. 
Najbolje bi bilo da prije nego što nabavite samu životinju, obezbijedite i odgovarajući smeštaj. Pravilo za kaveze je što veći to bolji. Minimum ispod koga ne bi trebalo ići je 50x40x60 cm. Najbolji su oni koji se dižu u visinu, jer činčile obožavaju da se penju. Na žalost, mnogi budući vlasnici odlučuju se za neke jeftinije, a najčešće i neodgovarajuće kaveze. Na prvom mjestu bi trebalo da je dobrobit životinje, pa ako ne možete da joj obezbijedite odgovarajuće uslove bolje je da je i ne nabavljate.
U kavez bi trebalo postaviti pojilicu, hranilicu i točak za trčanje. Pošto su činčile glodari, preporučljivo je izbjegavati plastične i drvene komponente, jer je velika vjerovatnoća da će ih vaš ljubimac izgrickati. Posebno naglašavamo da posude za hranu i vodu uvijek treba da budu čiste, da ne bi postale izvor zaraze.
Higijena je pola zdravlja, a to važi i za činčile. Kavez im treba čistiti jednom nedjeljno. Činčile su veoma pedantne i čistoću održavaju kupanjem u vulkanskom pijesku dva puta nedjeljno. Za to postoje posebna kupatila sa pokretnim poklopcem koji otvaramo onda kad želimo da im omogućimo pristup pijesku.
Činčile je najbolje hraniti kupovnim briketima (30-40 grama dnevno), jer oni garantuju podmirivanje dnevnih nutritivnih potreba. Pored briketa treba davati i sijeno, zbog sirovih vlakana i celuloze koji su im neophodni u ishrani. Pošto vole da se zaslade, slobodno im možete dati komadiće jabuke ili suvo grožđe. U kavez možete staviti i komadiće drveta za grickanje, i najbolje ih je kupovati u pet šopovima kako bi se izbjegao rizik trovanja smolom ili nekim premazom koji je korišćen za drvo.
Ukoliko želite da ostvarite emotivnu interakciju sa svojim
ljubimcem neophodno je posvetiti mu pažnju. Činčile su noćne životinje i
izraziti individualci. Ne postoji univerzalno pravilo kako zadobiti njihovu
ljubav. Ipak, činčile ne vole prisustvo drugih ljubimaca. Vi ste joj dovoljni.
Činčile su veoma vitalne, i pravilno držane i hranjene jedinke izuzetno rijetko oboljevju. Ukoliko ipak obole to se može primijetiti po smanjenoj aktivnosti, promjeni ponašanja… U tom slučaju potrebno je obratiti se veterinaru.
Životni vijek činčile je 15-20 godina, što znači, ako ih uzimate, budite spremni da se vežete na duži vremenski period.
Činčile su veoma vitalne, i pravilno držane i hranjene jedinke izuzetno rijetko oboljevju. Ukoliko ipak obole to se može primijetiti po smanjenoj aktivnosti, promjeni ponašanja… U tom slučaju potrebno je obratiti se veterinaru.
Životni vijek činčile je 15-20 godina, što znači, ako ih uzimate, budite spremni da se vežete na duži vremenski period.
Ukoliko dobiju dovoljno ljudske pažnje, činčile mogu živjeti same. Tada
Vi za njih postajete "druga" činčila. Ukoliko žive od mladosti u društvu
s drugim činčilama, dobro će se slagati. Treba biti vrlo pažljiv
prilikom upoznavanja odrasle činčile s novom jedinkom, jer tada znaju
biti vrlo agresivne. Nemojte ostavljati činčilu samu s drugim
ljubimcima, čisto iz razloga da u igri ne povrijede činčilu.
Nema komentara:
Objavi komentar